Amity

Amity učešće na Konferenciji: “Šest meseci primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici”

Prošle nedelje, 12.decembra 2017., Amity predstavnica, Nadežda Satarić, je učestvovala na Konferenciji Pokrajinskog zaštitnika građana, na način da je, sa gospođom Natašom Todorović iz Crvenog krsta Srbije, bila uvodničarka na temu: “Nasilje u porodici prema starijima, sa posebnim osvrtom na starije žene”. Gospođa Satarić je govorila o specifičnosti nasilja nad starijim ženama.

Prvo je ukazala da su starije žene one koje imaju 65 i više godina, a kojih je po popisu iz 2011. godine bilo 723.249. To su one koje su rođene pre Drugog svetskog rata, za vreme njega ili u prvih 6 poratnih godina. One su uglavnom odrastale bez igračaka, mahom u oskudici, a nekada i bez ljubavi roditelja, koje je ratni vihor odvojio od svoje dece. One su svoju mladost i najbolje zrele godine posvetile obnovi ratom razrušene zemlje i njenom razvoju, dajući doprinos u svojstvu domaćica, majki, radnica, službenica, učiteljica, lekarki… One koje su starije od 70 godina, znatno su lošijeg zdravlja, od svojih vršnjaka. Ipak, mnoge od njih i danas aktivnostima daju doprinos, ne samo svojim porodicama, već i lokalnoj zajednici.

Ukazala je da starije žene doživljavaju nasilje i zbog strogih rodnih normi i kulturoloških stavova o njihovoj manjoj vrednosti nakon reproduktivnog doba.

Zbog nesaglasnosti u definisanju i izveštavanju o incidentima malo je valjanih i pouzdanih podataka o tome koliko je rasprostranjeno nasilje prema starijim osobama pa i prema starijim ženama.

Rodni aspekti starenja ukazuju da su starije žene u odnosu na starije muškarce u većem riziku od zlostavljanja, zanemarivanja i nasilja. Međutim, nisu sve starije žene u različitim starosnim dobima u podjednakom riziku:

  • nasilje se češće javlja kod žena sa 85 i više godina, koje pate od kognitivnih smetnji i korisnice su neke od usluga nege, bilo u kućnim uslovima ili u ustanovama, a od strane negovatelja neformalnih ili formalnih
  • od finansijske zloupotrebe u većem riziku su starije žene udovice, koje su razvedene, usamljene ili izolovane, a korisnice su neke od usluga nege;
  • u većem riziku od fizičkog, seksualnog ili psihološkog nasilja su žene uzrasta 65-74 godine, koje imaju simptome depresije ili koje žive sa nasilnikom;
  • kada je u pitanju partnersko nasilje, ono nekada traje 40 i više godina;
  • starije žene su češće na meti džeparoša od starijih muškaraca
  • starije žene inače a posebno koje su slabijeg obrazovnog statusa ređe prijavljuju nasilje;
  • u porodičnom nasilju učinioci su najčešće deca u skoro polovini slučajeva, zatim supružnici/parteneri ili bivši partneri i ostali članovi porodice.
  • kod starijih žena koje nemaju oštećenja, faktori rizika su isti kao i kod mlađih žena.

Mnoge starije žene su godinama živele u nasilju i zloupotrebi, u vreme kada je nasilja u partnerskom odnosu i u porodici bilo tolerisana pojava. Tek od skora ovi stavovi su počeli da se menjaju.

Društvo je tek odnedavno počelo da priznaje postojanje silovanja u braku, ali još uvek nema sliku starije žene kao žrtve. Znaci fizičkog nasilja se mogu pripisati povredama koje starije žene imaju usled padova. Stariji muški partner može delovati uverljivo i bezopasno kada izveštava o svojim postupcima. Starije žene mogu biti zbunjene ili pretpostaviti da nema smisla da govore o zlostavljanju. To su samo neki od razloga koji mogu usloviti da profesionalci ne uočavaju nasilja prema starijim ženamaIstraživanja potvrđuju da se kod starijih žena koje su žrtve nasilja u partnerskom odnosu uglavnom radi o dugotrajnim nasilnim vezama. Žrtve uglavnom iskuse mnogo različitih vrsta nasilja i prođe dosta vremena pre nego što zatraže pomoć, a njihovo okruženje je obično svesno postojanja nasilja. Zloupotreba alkohola često vodi ka eskalaciji nasilja, a fizičke i mentalne teškoće i bolesti koje imaju žrtve, kao i učinioci nasilja, predstavljaju dodatne rizike za nasilje. Neki partneri mogu postati zlostavljači kada se žena razboli, postane slaba i onemoća. Starije žene mogu biti manje voljne da pozovu policiju da interveniše prema njihovim nasilnim partnerima, koji i sami mogu biti slabi, bolesni ili sa invaliditetom. Žena može da uzvrati svom dugogodišnjem zlostavljaču kada on oslabi i konačno postane zavisan od nje. Međutim, i fizički slabi muškarci mogu nastaviti da dominiraju svojim fizički jačim ženama, psihičkim i emocionalnim zlostavljanjem, koje su praktikovali godinama pre toga.

Nekada se nasilje čini zato što, recimo, partner ili supružnik svoju ženu doživljava kao svoje vlasništvo sa kojim može raditi šta hoće. Starije žene su posebno ugrožene kada je u pitanju eksploatacija i zlostavljanje, u šta spada i ekonomsko zlostavljanje i uskraćivanje prava na nasleđivanje.

Naglasila je da među 28 žena ubijenih u porodičnom nasilju u 2017. godini, 9 su žene sa 60 i više godina, ali se to nigde ne ističe.

Na kraju izlaganja, predložila je ključne tačke za diskusiju:

  • prevencija – šta možemo da uradimo da bi pojačali aktivnosti na prevenciji i koje strategije koristiti,
  • značaj evidentiranja slučajeva nasilja nad starijim ženama, a posebno ubistava,
  • značaj kreiranja programa podrške i nasilnicima nad starijim ženama,
  • efikasnije postupanja kod prijavljenih slučajeva, kako starije žene ne bi odustajale od svedočenja i daljeg postupanja, jer one uglavnom budu obeshrabrene postupanjem zvaničnih lica.
  • upodobljavanje zakonske regulative, koja će nasilje nad starijima inkriminisati kao posebno krivično delo, kao što je to slučaj kod nasilja nad decom

vladesataric